OKRUŽNICA 2023.

SVEĆENIČKI MARIJANSKI POKRET

(1. siječnja 2023. – Marija Bogorodica)

- U v o d -

Ave Maria

Dragi članovi Svećeničkog marijanskog pokreta,

Godina 2022., bila je 50. obljetnica rođenja SMP, a zaključena je prelaskom u Nebo Benedikta XVI. Prije svega, osjećam dužnost izraziti zahvalnost dragom Bogu za Benedikta XVI., kojega je Gospodin uzeo k sebi na nebo u subotu 31. prosinca 2022., na sam dan Te Deuma. Sjećamo se velikog poštovanja koje je don Stefano Gobbi imao prema njemu i ljubavi kojom je govorio o njemu. Don Stefano je ispričao kako je jednog dana dok je molio krunicu u Vatikanskim vrtovima čekajući na susret s Ivanom Pavlom II., slučajno susreo tadašnjeg kardinala Ratzingera koji ga je prepoznao i srdačno pozdravio, te popričao s njim o Svećeničkom marijanskom pokretu. Don Stefana je taj susret jako utješio. Mnogi svećenici prisjećaju se svjedočenje da je kardinal Ivan Dias (1936.-1917.), tijekom međunarodnih duhovnih vježbi 2012. u Collevalenzi rekao da je susreo Benedikta XVI., 1. srpnja 2011., te mu rekao: "Vaša Svetosti, jučer sam slavio sprovod don Stefana Gobbija", i nakon nekoliko trenutaka iznenađenja Benedikt XVI. je odgovorio: "Otišao je ravno u Raj!" Sjetimo se njegove duhovne oporuke: "Ostanite čvrsti u vjeri! Ne dajte se zbuniti!"

           Molimo na našim cenakulima za Benedikta XVI., i zamolimo ga da zajedno sa sv. Ivanom Pavlom II., zagovara službu pape Franje, u ovom tako teškom i važnom trenutku za Crkvu.
           Mnogi od vas u raznim zemljama svijeta proslavili ste 50. obljetnicu MMP-a, "Jubilarnu
obljetnicu", s dobro pripremljenim cenakulima, koje često predvode vaši biskupi. Svi smo htjeli zahvaliti našoj Majci što nas je pozvala prije 50 godina u ovo Svoje Djelo. Najistaknutiji trenutak zasigurno je bio u Capelinhi u Fatimi, gdje su se svećenici okupili na međunarodnim duhovnim vježbama, s laicima, obilježavajući zajedno neka slavlja upravo tamo gdje je don Stefano Gobbi,
8. svibnja 1972., počeo primati Gospine poruke. Bilo je nazočno 150 svećenika iz 42 nacije, uključujući 6 biskupa, te oko 600 laika i/li redovnika SMP-a.
           Bila je to vrlo intenzivna i posebna godina, tijekom koje sam se susretao u cenakulima nekih talijanskih gradova, kao i u raznim zemljama (Kostarika, Panama, Meksiko, Brazil, Argentina, Čile, SAD, Švicarska, Portugal i Južna Koreja). U Švicarskoj, Brazilu i Južnoj Koreji također sam bio prisutan na danima Nacionalnog Cenakula i na duhovnim vježbama sa svećenicima, također uz nazočnost biskupa i kardinala. U nekim slučajevima moj se posjet poklopio s javnim cenakulima, koji su bili obustavljenih više od dvije godine zbog poznatih nam ograničenja. Zahvalimo Gospi koja nam uvijek pomaže krenuti iznova i da se ne obeshrabrimo unatoč poteškoćama… Stoga vas ohrabrujem da vas ne zbune teškoće s kojima se morate suočiti, svaki napor i svaka patnja proživljena iz ljubavi prema Bezgrješnom Srcu je velika dragocjenost za Njezin plan. Ona sama to preporučuje nekoliko puta: "Prikažite mi i svoje patnje:
– one unutarnje, koje vas toliko ponižavaju, jer proizlaze iz iskustva vaših granica, vaših nedostataka, vaših brojnih navezanosti. Koliko su patnje koje mi prikazujete manje i skrivenije, toliko je veća radost što je osjeća moje Bezgrješno Srce.

– ona vanjska trpljenja, koja vam često pribavlja moj Protivnik, dok se pun bijesa diže protiv vas, jer predviđa da ću vas Ja upotrijebiti za njegov konačni poraz.

Neke od vas muči napastima svake vrste, druge sumnjama i nepouzdanjem, neke suhoćom i umorom, neke opet kritikom i izrugivanjem, a neke čak najtežim klevetama.

Odgovarajte na jedan jedini način: prikazujući mi bol koju osjećate, i uzdajte se, uzdajte se, uzdajte se u svoju nebesku Majku." (11. veljače 1978.)

Gospa to također dobro objašnjava u poruci od 1. svibnja 1988., pod naslovom "Prinesite mi mirisno cvijeće".

Posjećujući sve te cenakule mogu zaista posvjedočiti nešto lijepo: Gospa dotiče mnoga srca i preobražava ih posvetom svome Bezgrješnom Srcu, i ona sama preko tih ljudi nastavlja svoje Djelo, Svećenički marijanski pokret, iako su mnogi od njih upoznati sa SMP tek nakon smrti don Stefana Gobbija (od koje je prošlo više od deset godina). Iz prve ruke doživljavam da duh SMP nije "pastoralna djelatnost" koju smo sami stvorili, nego nam ga je Gospa povjerila preko don Stefana Gobbija porukama sadržanim u knjizi "Svećenicima, Marijinim predragim sinovima". Ako smo vjerni duhu SMP-a, ona će osvojiti druga srca (kao što smo i mi osvojeni) i podignuti druge jednako vjerne vođe. Postoje razni cenakuli koji vjerno koračaju desetljećima: mali obiteljski cenakuli, župni cenakuli i veliki biskupijski ili nacionalni cenakuli. Lijepo je zajedno moliti u cenakulu kako nas Majka potiče. U velikim cenakulima svi članovi SMP osjećaju jedno tijelo: doista smo u Crkvi, gdje god se nalazili, "jedan cenakul" u njezinom Bezgrješnom Srcu.
Ove će se godine Međunarodne svećeničke duhovne vježbe vratiti u Italiju, u Svetište milosrdne ljubavi u Collevalenzi (Perugia) od nedjelje 25. lipnja do subote 1. srpnja 2023.; za registraciju, molimo kontaktirajte Fr. Florio Quercia, e-mail: querciaflorio@gmail.com; tel.: (+39) 333.6322248.

Mnogi svećenici imaju želju doći: molim laike, ako je potrebno, da im pomognu prema njihovim potrebama i da podrže svoje svećenike da i oni sudjeluju. Vrlo sam sretan što u mnogim zemljama postoje daljnje duhovne vježbe SMP: oni koji jednostavno ne mogu sudjelovati na međunarodnim duhovnim vježbama u Italiji, neka barem sudjeluju u lokalnim duhovnim vježbama, ne dopustite da ova milost prođe (usp. poruka od 5. srpnja 1984.).
Kauza beatifikacije o. Nazarena Lanciottia se nastavlja. Kako bi započela Kauza za proglašenje blaženim don Stefana Gobbija potrebno je pripremiti mnoge dokumente, uključujući vaša svjedočanstva: molim vas da ih pošaljete što je prije moguće, hvala.

- Osvrt -

1. Dragi članovi Svećeničkog marijanskog pokreta,
Crkva je oduvijek imala radost da je podupire Gospino majčinsko djelovanje. Znamo da je u posljednja dva stoljeća naša Majka intenzivirala svoje intervencije kako bi pripremila Crkvu za najveću bitku ikada: Neprijateljski plan da uništi Crkvu i spasiteljsko djelo koje Gospodin Isus ostvaruje preko nje. Naša Majka nam je objasnila ovu situaciju u nekoliko navrata, počevši posebno u La Salette 1846., i pomažući nam da je sve bolje razumijemo u drugim ukazanjima, od kojih je vrhunac poruka dana u Fatimi 1917. Na koncu od 1972., preko dragog nam don Gobbija ponovno je Gospa detaljno objasnila fatimsku poruku: kakve su nam opasnosti od neprijatelja, kakva je njegova zloćudna i suptilna strategija i kakav nam Ona siguran lijek nudi (mi to znamo: život u posveti Bezgrješnom Srcu).
           U poruci od 18. listopada 1975., ("Budi radostan"), vrlo dragoj don Stefanu Gobbiju, nalazimo sintezu svega ovoga. Do sada bismo trebali vrlo dobro znati kolika je važnost posvete Bezgrešnom Srcu Marijinu, što potvrđuje poruka od 9. studenoga 1975., ("Živi svoju posvetu"). Trebali bismo dobro poznavati poruke naše Majke, tako da ona može neprestano govoriti našem srcu i oblikovati nas. Poruke će biti dobro poznate ako se primaju u molitvenom duhu: zato ih treba čitati u kontekstu cenakula, ili barem u trenutku osobne molitve, a ne čitati samo kao "lijepo štivo", kao lijep vjerski tekst koji nas tješi: Majka Božja je ta koja nam govori i zove nas!
           "Još uvijek šaljem svoje majčinske poruke. One vam objavljuju sigurnost da vas slijedim i da sam s vama. Živim s vama; sve vam pripremam; vodim vas za ruku teškim putem ovog vremena čišćenja." (24. siječnja 1984.)..."U ovim porukama također vam otkrivam svoj plan u njegovoj tihoj pripremi, njegovom bolnom ostvarenju i u njegovom pobjedničkom ispunjenju […], koji će se dogoditi u ovim godinama, prije velikog trijumfa moga Bezgrješnog Srca i dolaska slavnog Isusova kraljevstva. Ovo je plan koji obuhvaća ovo stoljeće. U Fatimi sam 1917., objavila proroštvo u trenutku kada je velika borba između Žene odjevene suncem i Crvenog zmaja postala očigledna, borba koja će trajati kroz cijelo stoljeće, kao ponosni izazov Bogu od strane mog Protivnika, koji je bio siguran da će uspjeti uništiti Crkvu i dovesti čitavo čovječanstvo do sveopćeg odbacivanja Boga..." (9. studeni 1984.).
           Zli je uvijek postavljao ovaj oholi izazov, vidimo tri način kroz cijelu povijest Crkve:
1) progoni, nažalost i danas prisutni, kako nasilni progoni protiv života tako i suptilni progoni koji izoliraju vjernike od društvenog života;
2) hereze, koje su započele odmah već u prvim stoljećima Crkve i kulminirale u strujanjima "modernizma", koje je Pio X. nazvao "sintezom svih krivovjerja" (Pascendi Dominici Gregis, 8. rujna 1907.);
3) ljubav prema grijehu!

"Ljubav prema grijehu" može nam se činiti pretjeranim izrazom koji se ne bi mogao ticati "vjernika" nego prije "nevjernika", da se ne bi mogao ticati Crkve nego deklariranih neprijatelja Crkve. Prisjetimo se jedne stvari: Gospa je u Lurdu tužnog lica pitala Bernadicu "Moliš za grešnike?" Kada su jednom upitali Bernardicu: "A tko su za tebe grešnici?" odmah je odgovorila "Oni koji ljube grijeh!". Katekizam Katoličke Crkve (br. 675) podsjeća nas da će doći trenutak u povijesti kada će se u samoj Crkvi pojaviti očiti poticaji da se napusti evanđeoski nauk i krene drugim putovima izvan njega, koji se proglašavaju boljim od Evanđelja: "Prije Kristova dolaska Crkva mora proći kroz posljednju kušnju koja će uzdrmati vjeru mnogih vjernika. Progonstvo što prati njezino putovanje na zemlji otkrit će »otajstvo bezakonja« pod oblikom religijske obmane koja će ljudima nuditi prividno rješenje njihovih problema po cijenu otpada od istine. Vrhovna religijska obmana jest Antikristova obmana, to jest obmana jednoga pseudo-mesijanizma u kojemu čovjek slavi sam sebe mjesto Boga i njegova Mesije koji je došao u tijelu."

Benedikt XVI. rekao je (11. svibnja 2010., dok je išao u Fatimu): "oduvijek se znalo, ali danas to vidimo na zastrašujući način: da najveći progon Crkve ne dolazi od neprijatelja izvana, nego proizlazi od grijeha u Crkvi, te da Crkva stoga ima duboku potrebu ponovno se naučiti pokori, prihvatiti očišćenje."
"U tami, što će je Zloduh posvuda raširiti, među mnoštvom krivih ideja koje će se, nakon što ih Duh oholosti rasije, učvrstiti i koje će gotovo svi slijediti, u času kad se sve u Crkvi dovede u pitanje, pa čak i samo Evanđelje moga Sina neki proglase kao legendu, vi ćete, svećenici meni posvećeni, biti moji vjerni sinovi. Vjerni Evanđelju, vjerni Crkvi. Snaga vaše vjernosti izvirat će odatle što ste se navikli pouzdavati jedino u mene, te što ste postali poučljivi i poslušni jedino mojem glasu. I tako, sinci, nećete slušati glas ovog ili onog teologa, niti naučavanje ovoga ili onoga – ma koliko velik broj pristaša imao – nego ćete slušati samo moj glas." (4. siječnja 1975.)

Vidimo, nažalost, da se događa sve češće: suočavajući se s radostima i žalostima života, vjernik se ne vodi Evanđeljem, već dolazi u pitanje njegov nauk i sve ono što je Crkva do danas proživjela, i više ne vjeruje da pravo čovjekovo zlo nisu zemaljska zla nego grijeh, iz kojeg potječe svako zlo. Čovjek vjeruje da se spašava vlastitim metodama, a sam Isus se više ne živi kao jedini Spasitelj... Njega zamjenjuje nešto drugo, lažni Spasitelj. Lijek se ne traži u obnovljenom putu svetosti (koji liječi od grijeha, izvora svega zla) nego na druge načine koji su čisto ljudski, zaboravljajući da je istočni grijeh uništio ljudsku narav i, iznad svega, da je Isus pobjednik grijeha, otklanja ga, ne smatra ga mogućnošću za dobro, te nas je podsjetio: "Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa" (Iv 15,5). Čini se da je ova situacija opis koji daje Katekizam: "pseudo-mesijanizma u kojemu čovjek slavi sam sebe umjesto Boga i njegova Mesije koji je došao u tijelu."(KKC, 675).

To na određeni način već predlažu neke biskupije u nekim zemljama svijeta (o tome otvoreno govore), želeći uključiti cijelu Crkvu da ih slijedi na tom putu koji je zapravo otpadništvo, maskirano dobrim namjerama i praznim shvaćanjem Isusa Spasitelja od grijeha. Sveti se Otac mora puno boriti protiv tih napetosti, a mi moramo mnogo moliti za njega, kako nas Gospa traži, da njegova služba pridonese pročišćenju Crkve i zaštiti je od otpada, ne samo teorijskog nego i praktičnog: zapravo, tu nije samo opasnost da netko pokuša prekrojiti moralnu teologiju ili pogrešnu eklezi-ologiju (kao što neki uporno traže), nego i da se vjernici naviknu živjeti u otpadništvu.

Na primjer, odobravaju grijehe koji su danas sve češći jer tobože "sada svi tako rade", i odobravaju ono što su do prije dvadesetak godina s uvjerenjem i vjerom odbacivali.

Gospa nas je poučila da sve to ima ozbiljne odgovornosti i ozbiljne posljedice, suprotno onom "društvenom dobru" za koje pogrešno vjeruju da ga pronalaze odstupajući od Evanđelja: "Prije svega velika apostazija koja se širi na sve dijelove Crkve zbog pomanjkanja vjere koja zahvaća čak i same njezine Pastire. Sotona je uspio posvuda proširiti veliko otpadništvo svojim podmuklim činom zavođenja i postigao je da su se mnogi udaljili od Istine Evanđelja i slijede izmišljotine novih teoloških teorija, nalazeći zadovoljstvo u zlu i grijehu koje traže poput nekog vlastitog dobra." (31. prosinca 1987.) "Ovi moji sinovi svećenici, koji su izdali Evanđelje da bi slijedili veliku đavolsku zabludu marksizma... Doskora će naročito radi njih doći kazna komunizma i lišit će ih svega. Započet će trenuci velike nevolje. Tada će upravo ovi moji jadni sinovi započeti veliki otpad. Bdijte i molite se svi vi, vjerni mi svećenici." (28. srpnja 1973.).

Gospa ne govori u "stranačkom" smislu, u ljudskom smislu, nego nas stalno podsjeća da društvo utemeljeno na pobuni protiv Božjeg nauka vodi samo u propast, a nikako u dobro, a nijekanje Boga vodi duše do izgubljenosti. Ona ne želi ovo! U Fatimi pokazuje svu zabrinutost zbog te opasnpsti, jer često su "vjernici" ti koji u to ne žele vjerovati, a don Stefanu objašnjava da to često ni svećenici ne shvaćaju.

Danas postoji rizik da se Evanđelje liši njegovog navještaja otkupljenja od grijeha i vječnog spasenja, i da ga se svede samo na poruku ljudskog dobra i zemaljskog blagostanja. Možemo također imati velika slavlja i velika crkvena okupljanja, ali ako je Evanđelje lišeno svoje spasonosne poruke, Gospodin ne može dati svoju milost jer se više ne naviješta ono što On stvarno govori.

Na isti način, ako više ne živimo Euharistiju kao Njegovu žrtvu spasenja nego samo kao religioznu gestu, mi više ne naviještamo milost obraćenja od grijeha u Novi život, nego samo tražimo da budemo dobri... Tako su čak i sakramenti reducirani od "nužnih" do "preporučljivih" ili čak "neobveznih". Gospa je detaljno objasnila ovaj aspekt 1989., komentirajući 13. poglavlje knjige Otkrivenja o lažnoj Crkvi koja predlaže lažnog Krista (13. lipnja [406] i 17. lipnja [407]). Htio bih citirati mnoge odlomke ovih poruka, ali oni su toliko bogati da ih ne mogu svesti na nekoliko malih odlomaka, stoga vas molim da ih pročitate u cijelosti, u molitvi, u cenakulu, da sabrano meditirate o njima.

Molim vas da razmišljate o ovim porukama u istinskom duhu: ne tragati "tko je kriv za sadašnje stanje", ne ograničavati se samo na ono "gledati što čine neprijatelji Crkve", kao da smo mi besprijekorni koji sudimo grešnicima... mi smo grešnici kao i drugi, ali zahvaljujući posveti Bezgrješnom Srcu možemo pronaći pravo utočište u velikoj nevolji. To je dar na koji trebamo odgovoriti s poniznošću i zahvalnošću. Dakle, čitajmo ih govoreći u svojim srcima: "Hvala ti, Majko, koja me čuvaš, koja me razumiješ gdje su opasnosti, koja mi tumačiš pravi nauk Crkve, hvala ti što sam u tvome Bezgrješnom Srcu stvarno siguran!" Uvijek pitajmo "Majko, što želiš da učinim, kako želiš da živim ovaj trenutak? Kako mogu biti taj lijek koji želiš da budemo u Crkvi danas?" Uostalom, dobro znamo da nas je Gospa pripremila za veliku nevolju i veliki otpad, ali... reagiramo li kako ona od nas traži? Poanta je upravo u ovome: čak i ako smo sada dobro svjesni problema sadašnjeg rastućeg otpadništva, morali bismo ozbiljno provjeriti reagiramo li onako kako Ona traži od nas ili ne.

Da li nas Ona liječi i pokušavamo li biti lijek o kojem govori? Ona to posebno govori u porukama od 13. rujna 1984. "U Cenakulu sa mnom", i 3. prosinca 1986. "Moj lijek za vaše bolesti"
"U Cenakulu sa mnom, oblikujem vas u molitvi, koja sada postaje nužna za sve veću upotrebu kao oružje s kojim se morate boriti i pobijediti u borbi protiv Sotone i svih duhova zla koji u ovim vremenima navaljuju velikom silovitošću. To je bitka koja se prije svega vodi na razini duhova, stoga se morate boriti duhovnim oružjem molitve." (13. rujna 1984.)

Oružje protiv neprijatelja - lijek za Crkvu. Takvi su bili fatimski pastiri, takav je bio don Stefano, a to Gospa i od nas očekuje. Katekizam Katoličke Crkve objašnjava (br. 677): "Crkva će ući u slavu kraljevstva samo kroz taj posljednji Vazam, u kojemu će ona svoga Gospodina slijediti u njegovoj smrti i njegovu uskrsnuću. Kraljevstvo Božje neće se, dakle, ostvariti nekim povijesnim trijumfom Crkve, po nekom uzlaznom napretku, nego Božjom pobjedom nad posljednjom navalom zla, pobjedom koja će učiniti da Kristova Zaručnica siđe s neba. Božji trijumf nad pobunom zla poprimit će oblik Posljednjega suda nakon posljednjeg kozmičkog potresa ovoga svijeta koji prolazi."

Božja pobjeda o kojoj govori Katekizam Katoličke Crkve vidljiva je već u svecima, u mučenicima, to je pobjeda kojoj nas vodi naša Majka kroz posvetu njezinom Bezgrješnom Srcu.
"Na kraju će moje Bezgrješno Srce trijumfirati", također se mora čitati u ovom svjetlu, kako nam je rekla 19. prosinca 1973.: "U istom trenutku kada će Sotona biti ustoličen kao gospodar svijeta i misliti da je siguran pobjednik, ja ću mu sama oteti plijen. U trenu će se naći praznih ruku, a na kraju će pobjeda biti isključivo moja i moga Sina. To će biti trijumf moga Bezgrješnog Srca u svijetu." Ne radi se o čekanju na svijet koji će, do sada pod vlašću Sotone, voljeti i hvaliti Crkvu donoseći joj pobjedu…, sasvim je predvidljivo da će svijet pod vlašću Sotone djelovati kako on zapovijeda, pa će se protiv Evanđelja i Crkve boriti progonima i podupiranjem krivovjerja. Ali budite oprezni: ovo su još dva načina na koja se Sotona može prepoznati: one koji vole Evanđelje i Gospodina prepoznaje ih i odbacuje.

Treći put (ljubav prema grijehu), s druge strane, suptilna je maska prvoga puta (progoni, čak i od strane onih koji žele promijeniti doktrinu protiv onih koji žele ostati vjerni Evanđelju), a posljedica je drugi put (hereze). To je najgori način, jer pravi problem Crkve, a time i svijeta, nije Crkva koja je progonjena jer voli svoga Zaručnika i Gospodina, nego Crkva koja da ne bi bila progonjena izdaje svog Zaručnika i Gospodina. Crkva koja, da bi je volio svijet, sada podjarmljen od Sotone, slijedi i pozdravlja njezina antievanđeoska načela, čak i kao novi izraz evanđeoskog života!
Možemo vidjeti sliku ove opasnosti u izvještaju o "divovima iz kanaanske doline" u Knjizi izlaska, kada je Božji narod (iz straha da se ne suoči s nekim jakim narodima) vjerovao da će ako nastavi putem koji je trasirao Gospodin biti protiv njihovog vlastitog dobra, čak bi se radije vratio u Egipat (Knjiga brojeva 13-14). Kao rezultat toga, nitko od njih nije ušao u Obećanu zemlju. Danas su "divovi Kanaana" javno mnijenje, sebično samo-ostvarenje i užitak pretvoren u idola, materijalistička i hedonistička vizija koja je stvorila kulturu alergičnu na Božje zapovijedi, koja je postala poput nove religije..., to je kao da je rođena nova, drugačija religija, sastavljena od idola i lažnih bogova..., bez borbe protiv grijeha i dapače opravdavana.

Gospa nas je došla spasiti od ove krive vjere koja želi predložiti lažnog Krista i stvoriti lažnu Crkvu. Na svojoj posljednjoj misi u Fatimi don Stefano Gobbi je s pravom rekao "Fatima je pad lažnih bogova" (25. listopada 2010.). Molimo da ni jedan današnji svećenik ne dopusti da ga ti "divovi" uvjetuju koji naučavaju alternativne putove, jer bi to zatvorilo put milosti i pomoglo otajstvu bezakonja da raste.
"Osim materijalnog siromaštva, postoji veće i opasnije moralno siromaštvo, koje se sastoji od teškog jarma koji mnogu moju djecu čini robovima zla i grijeha, razuzdanih strasti, osobito nečistoće. Kako je velika ova rana među vama! Kako je suptilna zamka moga Protivnika, koji vas često navodi da svu svoju svećeničku energiju uložite u liječenje rana siromašnih i iskorištavanih, kako biste zaboravili prije svega gledati na duboke rane grešnika i opakih. Daj hranu milosti Božje ovim dušama koje umiru od gladi." (26. veljače 1991.). Gospa žarko želi da naš život postane taj lijek protiv ove "nove (prazne) vjere". Ali potrebno je snažno i ponizno svjedočenje, kao plod ljubavi prema Bogu i prema svim dušama. "Ovo su, dakle, vremena u kojima se gradi civilizacija bez Boga i cijelo čovječanstvo se navodi da živi bez Njega. […] Ovo su vremena kada se gradi idol koji se stavlja na mjesto pravog Boga i prave Crkve, a taj idol je lažni Krist i lažna crkva. […] Ovo su vremena kada će vjerni sljedbenici Jaganjca biti podvrgnuti marginalizaciji, progonu, zatvoru i smrti. Ovo su dakle vremena vaše postojanosti." (15. kolovoza 1989.).

2. Znamo da je jedan od znakova čišćenja zbunjenost (usp. 28. siječnja 1979.). Gospa nam govori da: "U Crkvi raste zbunjenost: jer je vrlo malo onih koji prihvaćaju moj poziv i dopuštaju da ih Ja oblikujem i vodim poniznom poučljivošću mojega Djeteta Isusa. Tako se tama skuplja u pametima, srcima i dušama. Ja sam vaša Majka probodene duše: uz vas sam da bih zacijelila vaše rane. Ne klonite duhom! Molite, činite pokoru, budite maleni i poučljivi, dajte da vas Ja oblikujem, dajte da vas nosim u svom Srcu preko uzburkanih voda. Samo hrabro." (2. veljače 1984.).

Mnogi ne shvaćaju koliko je nužno svakodnevno živjeti posvetu Bezgrešnom Srcu Marijinu i ne primjećuju opasnosti. Isus je rekao: "Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: 'Kiša će!' I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: 'Bit će vrućine!' I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?" (Lk 12,54-56)

Izlažu se riziku da ne vide stvarnost. Često Gospa govori: "Kad bi vidio mojim očima..."!

Ali Ona nam priskače u pomoć… "U Cenakulu sa mnom učim vas da mojim majčinskim i milosrdnim očima gledate na zla današnjice i oblikujem vas, jer želim da sami postanete lijek za ta zla." (13. rujna 1984). --- "Gledajte mojim majčinskim očima sve žalosti, grijehe, djela pobune i izopačenosti ovog čovječanstva, koje nosi težinu velike nevolje kroz koju živite. Neka suze žalosti i duboke samilosti poteku i iz vaših očiju." (28. lipnja 1995.) "Danas je ponovno potrebna velika šutnja, kako biste razumjeli tajanstveni Božji naum i znali čitati znakove vremena u kojem živite i koji vam navješćuju njegov skori povratak." (24. prosinca 1985.).

"Gledajte mojim očima svijet u kojem živite. Vidite kako je moj Protivnik sve prisvojio: nikada, kao u ova vremena, nije svijet postao njegovim kraljevstvom, u kojem on poput vladara vrši svoju vlast. A duše koje su žrtve njegova zavođenja, svaki dan propadaju u sve većem broju. Ja ih želim spasiti jednim izvanrednim zahvatom svoje majčinske ljubavi. I zato trebam vas, trebam vašu ljubav. Ljubite mojim vlastitim Srcem svu tu jadnu djecu koju su Sotona i grijeh sada već odvukli u smrt. Nadasve ljubite one najudaljenije: također i one koji niječu Boga i koji vas odbijaju i bore se protiv vas, pa i one koji su žrtve mana, mržnje i nasilja. Postali su poslušno oružje u ruci Sotone, koji se njima služi kako hoće, i često djeluju potaknuti samo njegovim zlobnim utjecajem. Ali i njih je Isus otkupio; i oni su moja djeca. Oni su najviše bolesni i stoga me najviše trebaju. Vi budite ti koji će ih ljubiti u meni i radi mene." (24. kolovoza 1977.)

To je vrijednost cenakula i duhovnog rada koji Gospa povjerava svome Svećeničkom marijanskom pokretu, u molitvi, u vjernosti Crkvi, u darivanju vlastitog života, u zadovoljštini, u šutnji. Molimo s njom, doista: živimo s njom i, kako je rekao don Stefano Gobbi, u posveti Bezgrješnom Srcu "živimo Mariju" kako bismo živjeli u Kristu, i molimo je da intervenira kod svoga Sina da prestanu tolika djela zla. Njezino je djelo, od kojega nam Ona povjerava dio, koji je i naš:
"Da biste dobili bitku koja se približava, želim vam dati oružje: molitvu. Zaboravite sve ostalo i stvorite naviku da ne koristite ništa osim ovog oružja. Došla su ključna vremena i više nema vremena za neke isprazne i suvišne stvari. Nema više vremena za beskorisne rasprave; nema više vremena za brbljanje i projekte; ovo je vrijeme za molitvu! Svećenici moga Pokreta, prinesite mi se kako bih ja osobno, u vama i s vama, mogla uvijek moliti i zagovarati kod svoga Sina za spasenje svijeta. Trebam vas i vašu molitvu da ostvarim veliki plan trijumfa moga Bezgrješnog Srca. (19. prosinca 1973.)
Cenakuli su neophodni za življenje Duha SMP-a. Donosim vam zapažanje iz 2022. godine: "Ponekad bismo se trebali zapitati: činimo li cenakule iz pobožnosti, samo zato što nam se sviđa ono što je Gospa rekla don Stefanu Gobbiju ili zato što razumijemo da smo pozvani od nje u ovom vremenu? Cenakuli koje Gospa traži od nas i posveta njezinom Bezgrješnom Srcu nisu jednostavna pobožnost, nego su poziv, poziv da živimo u Crkvi u ovom vremenu s Njom i poput Nje, jer Ona želi intervenirati preko nas." "Gledaj mojim očima na zla današnjice, ali također i na vrijednost cenakula." (usp. 13. rujna 1984.).

3. Na kraju, postoji veliki rizik vidjeti sve te stvari, lažnu Crkvu i ono što nam je Gospa objasnila, ali ne shvatiti da postoji i "lažni život duha SMP", tj., voljeti duh SMP-a, a da ga ne živite! Jao! Stalno i na različite načine pitam te: u ovoj situaciji patnje, "reagiramo li onako kako Gospa od nas traži?" U duhu SMP ne gledajmo stradanje Crkve izvana, kao neuključeni gledatelji, nego živimo unutar Crkve, i kao njezina vjerna djeca i, po Gospinoj želji, i kao oni koji žele biti u Njezinom Srcu u stavu molitve, ljubavi i zadovoljštine. Gospa od nas traži da budemo oni koji prihvaćaju patnju Crkve da joj budu ljekovita snaga. I mi smo, kao što se njoj dogodilo, zamoljeni da surađujemo u Božjem naumu: "Slijedite me na putu patnje koju sam i Ja prihvatila i živjela kao ponizni odgovor na sve ono što je u onim trenucima Gospodin od mene tražio. Nutarnja patnja koja me je pogađala dolazila je usljed okolnosti koje su bile kao zahtjev moje majčinske suradnje u njegovu planu ljubavi." (24. prosinca 1984.), i ne želi da se zbunimo činjenicom da "Nikada kao danas, nije moj Protivnik pokušavao da vam na svaki način stavlja zapreke, da vas zavodi i udara po vama. Nikada kao danas, Sotona, koristeći se velikom moći koja mu je dana, čini sve da uništi moj plan i da razori djelo moje ljubavi koje Ja sama ostvarujem u ovim vašim posljednjim vremenima." (15. kolovoza 1985.).

"Razmatrajte moje poruke i živite po njima. Ako živite ono što sam vam naznačila i idete putem koji sam vam zacrtala, hodat ćete sigurni na putu posvete koju ste mi učinili i ostvarit ćete veliki plan trijumfa mog Bezgrješnog Srca. Inače ćete se zaustaviti od sumnji, od obeshrabrenja, od poteškoća i od protivljenja na koja nailazite. Zaustavit ćete se i nećete biti spremni ispuniti ono što sam pripremila za vas, a što je danas nužno za spasenje svijeta i obnovu Crkve kojoj sam Majka.

(9. studenog 1984.).
"Ne bojte se. Ja vas pokrivam svojim bezgrješnim plaštem i štitim vas. Ja sam uvijek uz vas i vodim vas putem koji sam vam zacrtala. Dopuštam njegove varke da vas pročistim, ali zatim interveniram na poseban način, da vam pomognem pobijediti ih i svladati." (15. kolovoza 1985.).

           Molimo se za našu vjernost Gospi, da budemo valjano oruđe u njezinu Djelu. U svakom se cenakulu spominjimo svih članova SMP u svijetu i molimo jedni za druge da budu vjerni Djelu Bezgrešnog Srca. Dakle, nastavimo i povećajmo naše male lokalne i obiteljske cenakule. Osim ovih cenakula, neke zemlje redovito organiziraju online cenakule na nacionalnoj razini (koji ne zamjenjuju one koji se posjećuju uživo lokalno) kako bi članovi SMP-a rasli u jedinstvu i prije svega mogli biti od pomoći onima koji žive izolirano i koji još nisu u stanju organizirati cenakule s ljudima u blizini (može se započeti cenakul sa samo dvije osobe, usp. 17. siječnja 1974.). Osobito potičem nacionalne cenakule svećenika, ili barem na jezičnoj razini (npr. na engleskom, ili francuskom, itd.; španjolski i portugalski jezik već neko vrijeme žive to iskustvo, u kojem ja osobno imam radost sudjelovati često). Bilo bi lijepo kada bi se mjesečno ili barem redovito svećenici iz svih naroda i na ovaj način mogli sastajati u Cenakulu, kako bi se povećalo to bratstvo u Bezgrješnom Srcu Marijinu u koje nas ona sama želi dovesti. Na isti način, shvaćam koliko su ti nacionalni ili jezični cenakuli korisni za laike.
           Naposljetku, tamo gdje to još nije učinjeno, javne bi se cenakuli trebali češće održavati. Ne ispuštajmo zahtjev koji nam je Gospa osobno uputila prije pedeset godina! Zahvaljujući cenakulima Ona je osvojila naše srce i čuva ga u svom Bezgrješnom Srcu, te ostvaruje svoj plan.
           Tako ćemo svaki dan paziti da s ljubavlju živimo našu posvetu Bezgrješnom Srcu, u jedinstvu života s Njom, tražeći dar Duha Svetoga da budemo vjerni Evanđelju i nauku Crkve, da ponekad prinesemo veliku težinu trenutnih poteškoća, u zadovoljštini i zagovoru za one koji ne poznaju Božju ljubav, suprotstaviti se gestama pobune i otpadništva koje su već izašle na vidjelo i onima koje su još skrivene; biti u Crkvi što Gospa od nas očekuje i naučite joj zahvaljivati jer smo nedostojno pozvani biti njezini suradnici:
"Imam veliki plan s vama. Odgovorite mi svi velikodušno." (12. studenog 1981.).

don

Luca Pescatori