Riječ cenakul dolazi od latinske riječi coena koja je kod Rimljana značila glavni obrok ili objed, a prakticirao se oko 3 ili 4 sata popodne.
Latinska riječ caenaculum označava blagovalište, a u prenesenom smislu označuje društvo osoba istih ideja ili mišljenja.
U Sv. Pismu caenaculum je dvorana gdje je Isus okupio svoje apostole na Posljednju večeru i gdje su se apostoli sabrali na molitvu s Marijom i nakon devet dana primili Duha Svetoga u obliku gorućih jezika.
Na isti način nas i danas Gospa poziva da se u zajedništvu s njom okupljamo u Cenakulima na molitvu, kako bi nam od Oca i Sina isprosila dar Duha Svetoga za ova vremena:
"Umnožite vaše molitvene Cenakule. Umnožite vaše Krunice, molite ih dobro i sa mnom. Prikažite mi i vaše patnje i vašu pokoru. Tražim od vas molitvu i pokoru za obraćenje grešnika da bi se i moja najbuntovnija, i najudaljenija djeca mogla vratiti Bogu, jer on ih čeka milosrdnom zabrinutošću Oca. Tada ćemo, zajedno stvoriti veliku mrežu ljubavi koja će oviti i spasiti sav svijet. Tako će se posvuda moći protegnuti moje majčinsko i najveće posredovanje za spas svih onih koji su zastranili." (22. siječnja 1980. br. 192.)
Može se reći da Svećenički marijanski pokret djeluje u svim sredinama crkvenog života u kojima se nalaze osobno angažirani njegovi pripadnici: od redovničkih kuća do župa, od teološkog sektora do pastorala, od duhovnosti do misionarskog apostolata.
Koliko neki svećenik više živi duh Pokreta, toliko se više s oduševljenjem angažira i usvaja inicijative Crkve. Katkad se pak Pokret razvija unutar crkvenog života u jednoj tipičnoj aktivnosti, a ta je da skuplja svećenike i vjernike na susrete molitve i bratstva, nazvane Cenakuli.
Regionalni, biskupijski i obiteljski Cenakuli
Regionalni i biskupijski Cenakuli odvijaju se uvijek u vezi s mjesnim biskupom koji ili osobno sudjeluje ili katkad šalje svoj pristanak i blagoslov.
Ovi Cenakuli pružaju zavidnu priliku da se ostvari iskustvo zajedničke molitve i življenog bratstva, te su od velike pomoći svima u nadvladavanju sumnji i teškoća, da bi se odvažno napredovalo na zahtjevnom putu posvete.
Između svećenika koji su preuzeli zadaću da okupljaju subraću, izabrani su odgovorni za Pokret na nacionalnom, regionalnom i biskupijskom nivou. Od odgovornih iz svih naroda stižu veoma utješni izvještaji u kojima uvjeravaju kako se Cenakuli sve više razvijaju.
Obiteljski su Cenakuli danas naročito providonosni zbog teškog rasipanja obiteljskog života. U njima se sastaju jedna ili više obitelji Pokreta u istoj kući: moli se sv. Krunica, razmatra se o životu posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu, ostvaruje se bratsko iskustvo uzajamnom razmjenom problema i teškoća i uvijek se zajednički obnavlja čin predanja Bezgrješnom Srcu Marijinu. Već su se uvjerili da obiteljski Cenakuli pomažu kršćanskim obiteljima da žive danas kao istinske zajednice vjere, molitve i ljubavi.
Sastav Cenakula
Sastav Cenakula je veoma jednostavan. Po ugledu na učenike koji su se sastali s Marijom u jeruzalemskom Cenakulu, u Cenakulima se nađemo zajedno:
Da bismo molili s Marijom
Cenakuli moraju biti prije svega molitveni susreti. No ova molitva mora se obaviti s Marijom. Zato je zajednička značajka svih Cenakula moljenje sv. Krunice. S Krunicom pozivamo Gospu da se pridruži našoj molitvi, molimo zajedno s njom, a za to vrijeme Ona sama otkriva dušama otajstva Isusova života.
„Vaša Krunica, koju molite u Cenakulima udovoljavajući hitnom zahtjevu svoje nebeske Majke, jest kao golemi lanac ljubavi i spasa, s kojim možete obaviti osobe i situacije, pa čak i utjecati na sve događaje svoga vremena. Molite je i nadalje, umnožite svoje molitvene Cenakule.“ (7. listopad 1979. br. 184.)
Da bismo živjeli posvetu
Za vrijeme Cenakula moramo se međusobno pomagati da bismo živjeli posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu. Evo kojim putem treba ići: privikavati se da gledamo, osjećamo, ljubimo, molimo i radimo onako kako je to činila Gospa. To ćemo najbolje učiniti kroz razmatranje poruka iz knjige. Nije u duhu Cenekula da ga provedemo u slušanju učenih predavanja ili u razmjeni mišljenja o kulturnim zbivanjima, inače smo u pogibelji da se udaljimo od one atmosfere jednostavnosti i prisnosti po kojoj su naši susreti tako plodni.
Da bismo ostvarili bratstvo
Napokon smo svi u Cenakulima pozvani da iskustveno ostvarujemo autentično bratstvo. Nije li to jedno od najljepših iskustava koje se uvijek u svakom Cenakulu ostvaruje? Koliko se više moli i daje prostora djelovanju Gospe, toliko se više osjeća porast u međusobnoj ljubavi.
„Zašto vas želim sjedinjene u Cenakulu sa mnom? Zato da bih vam pomogla da se volite i da živite u pravom bratstvu, u društvu Majke. Potrebno je danas da se moji svećenici poznaju, da se pomažu i da se uistinu vole, da budu kao braća koju je Majka okupila. Danas za moje svećenike ima odveć samoće, previše napuštenosti. Ne želim da budu sami: neka se pomažu, neka se ljube, neka se svi osjećaju i budu uistinu kao braća.“ (17. siječnja 1974. br. 34.)
Protiv pogibli samoće, koja se danas naročito osjeća i koja je pogibeljna za svećenike, evo lijeka što ga Gospa nudi: Cenakul, gdje se sastajemo s Njom da bismo se mogli upoznati, ljubiti i pomagati kao braća.